Vjestina trajanja
Veceras ne govori nista,
tek misao moju dotakni onim o cemu sutis
iskljuci sate,
u beskrajnost prodaj minute,
pa bjezeci od vremena
pritaji se i ostani na proplanku vjecnosti
zarobljen u tami mog pogleda.
Zaboravi prolaznost;
nastani se u meni,
miruj u mome krvotoku,
tamo, gdje u svakoj pori moje koze
po jedan sjajan biser zivi.
Veceras,
ne govori nista.
Pogledima pusti nek' ugase rijeci.
